Kniaźnin [kn’a'źn’in], Franciszek Dionizy, poljski književnik (Vitebsk, Bjelorusija, 1749. ili 1750 – Końskowola kraj Puława, 25. VIII. 1807). Polazio isusovački kolegij u Vitebsku, od 1770. u Varšavi. Nakon ukinuća isusovačkoga reda (1773) pisao za časopis Zabawy przyjemne i pożyteczne, postao tajnikom A. K. Czartoryskoga i njegov dvorski pjesnik na imanju u Puławyma. Potresen gubitkom poljske državnosti (1795), duševno obolio. U ranim zbirkama Erotske pjesme (Erotyki, I–II, 1779) i Stihovi (Wiersze, 1783) miješaju se utjecaji rokokoa, sentimentalizma i prosvjetiteljstva, pri čemu je zamjetan visok stupanj njihove izvornosti (primjerice, u popularnoj satiričkoj Odi brkovima – Oda do wąsów). U izdanju Pjesme (Poezje, I–III, 1787–89) sabrane su mu prigodne i klasicističko-domoljubne ode. Kniaźnin je najpoznatiji kao autor poema, dramskih idila i opernih libreta namijenjenih dvorskomu kazalištu u Puławyma: Cigani (Cyganie, 1786), Majka Spartanka (Matka Spartanka, 1786).